O blogu

Ovaj blog je skup ličnih beleški o pročitanim knjigama. Ne dajem nikakva konačna tumačenja, već pokušavam zabeležiti kako se tekstovi otvar...

субота, 11. јул 2026.

Kada smo razgovarale sa mrtvima – Marijana Enrikes (Prikaz priče)

Zbirka: Opasnosti pušenja u krevetu

prevod: Ana Marković

Trauma i skriveni grad

Razmotrimo ova dva iskaza:
  • Oni su umrli. Što znači ne postoje fizički ili postoje u nekoj drugoj dimenziji.
  • Oni su nestali (oteti) kao nepoželjni u nekoj diktaturi. Istrgnuti iz društva. Oterani u političku smrt.

  • Šta je zajedničko u ova dva iskaza na nivou fakticiteta?
  • Pa to što su jedni i drugi najverovatniji ili gotovo sigurno zaista (klinički) mrtvi.
  • Na ovom specifičnom preseku se dosledno gradi horor ove priče.
  • Ako se na ovom mestu vratimo na priču o reprezentacijama, dolazimo do ključne poente, a to je preznačavanje.
  • Označitelj je zadržan: mrtvi kao vrsta čudovišta (nepoželjni, besprizorni, oni koji nam prete, oni od kojih se treba plašiti).
  • Oni kojima je uskraćena dvostruka mogućnost življenja, fizička i politička, svesno su odlučili da smrt preuzmu za svoju amblematiku.
  • Oni se u stvarnost vraćaju upravo na taj način. Smrt je ovde područje onih koji su isključeni i odbačeni. Prihvataju predefiniciju iz vremena života: "zlih", "stvorenja tame". To su, zapravo, sve stabilni označitelji marginalnih. Znači, oni preuzimaju taj mitski narativ i od njega stvaraju nešto sasvim drugo. Pomeraju sferu reprezentacije.


Slika 1: Područje odbačenih: Zamagljena figura sa ljudskom lobanjom vizuelizuje trenutak kada isključeni preuzimaju smrt kao svoju amblematiku.
  • Čudovište je dobilo konačno svoju biografiju. Čak će se i "tvrdi metafizičari" složiti sa tvrdnjom da čudovišta mogu biti i te kako prisutna u istoriji. I upravo tu je ključ dobrog i efektnog umetničkog postupka. Neka egzorcisti (naročito oni moralni) nastavljaju da isteruju đavola, oni koji žele da mu se klanjaju neka nastave to slobodno da rade, a mi da vidimo kako se to čudovište uopšte pojavilo ovde i pod kakvim tačno društveno-istorijskim uslovima?
  • Ovde sam u neraskidivu celinu spojio dva koncepta kojima sam se stalno bavio u ovim zapisima: transformacija i reprezentacija.
  • Društvo se, dakle, njih (marginalnih) treba i mora plašiti zbog svega onoga što im je za života uskratilo.
  • Radi se o trajnom i nemilosrdnom supostojanju. Oni ne dozvoljavaju da budu tek tako isključeni i odbačeni! I tu se ponovo direktno vraćam na ono što konstantno imamo u hororu:
  • Propusnost između različitih dimenzija postojanja.
  • Vidimo, dakle, kako logika društvenih trvenja veoma dosledno gradi horor fantastiku i da tu nema apsolutno nikakve protivrečnosti.
  • Ali ova borba neumitno stvara rane i duboku traumu. Naglašavam ponovo: horor tuge.


Slika 2: Ostrvo političke smrti: Silueta stražara pod noćnim svetlom vizuelizuje prisustvo diktature, represivnog poretka i istorijskih rana.
  • Ovo je verovatno najjača priča Marijane Enrikez u celoj ovoj zbirci. Osetio sam veoma jaku nelagodu, istinski i prožimajući osećaj strave nakon što sam pročitao ovu priču, i počeo sam se s razlogom pitati zašto?
  • Mislim da je stvar u tome što je došlo do potpune sinergije ova dva plana: metafizičkog i političkog. Metafizika i sve te nevidljive sile iz mraka su mi propisno zaokupile pažnju da bi zapravo pravi, razorni udarac u stomak došao iz politike, iz same istorije:
  • Isključeni su došli po svoje – došli su radi trajne prisutnosti. Njihovo iskustvo se duboko utiskuje u duh grada. Više ih niko odande neće moći isključiti.
📜 Napomena o autorskim pravima (Copyright Notice)
  • Izvor fotografija:
    • Slika 1 (Figura sa lobanjom): Fotografija je preuzeta sa platforme Pexels i zaštićeno je delo autora pod umetničkim imenom ABNER LOBO (link do originalne fotografije).
    • Slika 2 (Senka stražara): Fotografija je preuzeta sa platforme Pexels i zaštićeno je delo autora pod umetničkim imenom Videas (link do originalne fotografije).
  • Licenca: Obe fotografije se koriste u potpunosti u skladu sa zvaničnom i univerzalnom Pexels licencom koja dozvoljava besplatnu, slobodnu i nekomercijalnu upotrebu digitalnih slika bez obaveznog pravnog odobrenja, uz puno poštovanje autorskog integriteta stvaraoca.


Нема коментара:

Постави коментар