O blogu

Ovaj blog je skup ličnih beleški o pročitanim knjigama. Ne dajem nikakva konačna tumačenja, već pokušavam zabeležiti kako se tekstovi otvar...

Sunday, March 29, 2026

Čarobnjak iz Kremlja - Olivier Assayas (po romanu Guiliana da Empolija)

 Čarobnjak iz Kremlja

r. Olivier Assayas

po romanu Guiliana de Empolija




Nisam stigao pročitati da Empolijevu knjigu istog naslova, a pružila mi se prilika da pogledam film i mislim da nisam porgešio. O knjizi ću kada je pročitam a evo zašto mi se dopao film:

  • ovo sasvim sigurno nije antiruski film; daleko prevazilazi tu vrstu propagandističkog efekta ako ga uopšte ima
  • ako se gleda najpre film, on može poslužiti kao uvod u čitanje knjige. Samo je važno imati uvek u vidu razliku između dva umetnička formata. Režija je  uvek jedna od više (mnogo) mogućnosti čitanja; jedna vrsta manje ili više dobrog (obrazloženog, ubedljivog itd.)  čitanja. 
  • Ovo je film o psihologiji političke moći. Centar moći je ovde Moskva, ali bi isto tako mogao biti Vašington, Brisel ili Peking s tim što ipak opisuje odnose moći svugde tamo gde postoji dvor.

Šta je dvor?

Dvor je uvek tamo gde je centar jake moći. Pojedinac ili oligarhija koja donosi odluke i svita koja se tu vrti. Možemo govoriti o strukturama neformalne moći i tada opet govorimo o dvoru što ne umanjuje važnost ovog kvalifikativa već mu samo dodaje na mističnosti  kafkijanskog tipa. Ovde to nije slučaj, pošto imamo neformalnog cara.

Dvor je svugde tamo gde logika moći ne sledi proklamovane političke modele, ustav, institucije, već se rukovodi sobom samom. Pošto smo ušli u duboku krizu političkih sistema, imamo više centara moći koji funkcionišu po imperijalnom principu. Na Balkanu gde se ja nalazim su, pri tome, uvek postojale i mini-imperijalne sile. 

Poenta filma

Kako god uzeli ovaj film je psihološko-društvena analiza participanata velike (nazamislivo velike) moći. Uvek nekako smetnemo sa uma da ih ima više. Zato ovde nije toliko reč o Vladimiru Vladimiroviču već o ljudima oko njega a ponajviše njegovom savetniku Vadimu Baranovu.
Isto koliko o Vladimiru, ovo bi mogla biti priča o Trampu, Masku i Vensu. Ne zavaravajmo se. 
Summa sumarum ovo je film o dubokim efektima koju velika politička moć čini na svoje konzumente. Siguran sam da se radi o antropološkoj, psihološkoj, ali ja bih pre svega rekao kliničkoj činjenici. Zaboravite drogu. Efekat koji vršenje velike vlasti vrši na subjekat je veoma, veoma opasan. 

Ovde leži krajnja nužnost kakve-takve demokratske kontrole moći. To vam je kao pseto kada nanjuši krv: Gotovo! Nešto se trajno i nepovratno promenilo. Morate ga najuriti. Inače, predviđanja će biti laka. Šta smo naučili iz istorije?

Glumci 

(neka mi se ne zameri što ne mogu sve spomenuti)

Vadim Baranov - Paul Dano - sve vreme odaje utisak izuzetno dragog ali i sposobnog čoveka. Svako ko se s njime družio mogao je samo to zaključiti. Da mi je bio prijatelj i meni bi bio drag uprkos svemu. Ali kada je donosio odluke koje su budile njegov dijabolički mastermind, nije se odupro i to sam priznaje. Želeo je biti "veliki" kad god je mogao. Nosilac glavne poruke. 
Vladimir Vladimirovič - Jude Law - Koliko je izneo Putina fizički? Prilično dobro. Ali izneo ga je iznutra, izbacio na površinu njegovu tajanstvenu psihologiju koliko je bilo moguće. Ovo je najhrabriji deo režije ovog filma koji je po ostalim Russia-related implikacijama veoma oprezan. 
Ksenija (nije dato prezime) i Dmitrij Sidorov (oligarh) - Alicia Vikander i Tom Sturridge - opscenost moći. Ovo je važna dimenzija filma. Na to posebno obratiti pažnju
Igor Sečin - Andrei Zayatis - iz grupe Silovika (silnika) - brutalnost moći
Boris Berezovski (oligarh) - Will Keen - patetika moći. 

Ocena od 1 do 10: 8.5







Wednesday, March 25, 2026

Lavkraftova zemlja - Met Raf

Lavkraftova zemlja - Met Raf

prevod: Darko Tuševljaković






Koja je to zemlja?


Lavkraftova zemlja je zemlja rasizma, to bi bila jedna moguća kritička veza. To je zemlja gde su samo pre 70-tak godina crni ljudi ulazili na zadnja vrata javnih ustanova. To je sa druge strane imaginativni i ideološki okvir slavnog pisca pa je tako ova zemlja totalitet koji obuhvata neprijateljski univerzum. Namera ovog romana je svakako bila da spoji ova dva okvira, tj. da pokaže njihovu "organsku povezanost" a to mi je, kao čitaocu, prilično blisko. Čak i ako kod Lavkrafta vidimo svetonazor, metafizičku projekciju, sliku u koju verujete ne možemo izbeći društvenu uslovljenost takvih ideja. Iz dva razloga: takve primedbe su legitimne jer kao ni religijske ideje, uključujući one ezoterijske, nisu izuzete od ovakve vrste kritike, a drugo to je stvar ukusa: otkrivati takve veze. Ne morate ako nećete. S tim što valja naglasiti da je očigledna podudarnost ta dva okvira stvar humusa ideološkog i društvenog na kojima takva imaginacija počiva.




*H.P.Lovecraft - On the Creation of Niggers

Rasizam i književnost


Da li je ideološki okvir uticao na kvalitet Lavkraftovih priča? Verovatno ne. Uzeću tako, tim pre što ga nisam dovoljno čitao. Književnost je jedan zamišljeni, eksperimentalni svet koji pod određenim uslovima talentovanog sklapanja daje dobru priču; tako da u tom smislu verovatno ne. Ali ona je uvek u nekakvoj vezi sa stvarnošću ili teži da je projektuje. Dalje samo ostaje da utvrdite smer u kome takvu stvarnost kritički određujemo kao čitaoci. U mom slučaju društveni vektor je nezaobilazan. Zato mi je Rufova knjiga dobro legla.


Uvod u Lavkrafta


Okultna imaginacija i ideje kod Lavkrafta se koriste i u ovom romanu sa ciljem da se, kako rekoh, utvrdi društvena uslovljenost takvih projekcja. S jedne strane to bi bio nekakav veoma kritički uvod u Lavkrafta, nešto kao kada dobijemo predgovor sa smernicama za čitanje. Takav predgovor, naravno, nije vrednosno ni ideološki nikada neutralan. Imamo ih puno za Lavkrafta. Izvolite, sada, još jedan, ovaj Rafov. Kao i svaki predgovor sadrži određenu sumu informacija uz to što se trudi da vam usmeri razumevanje.
One se koriste sa ciljem da se precizno utvrde odnosi moći (jer okultizam pretpostavlja upotrebu naročitih moći) unutar grupe i među grupama. Takođe i među samim likovima. Na kraju dramaturgija uvek zahteva nekakvu dinamiku, snagu pokretanja radnje, aktere, one koji guraju i one koji se suprotstavljaju, one koji pritiskaju i one koji trpe. Dakle, odnosi među likovima dobijaju nadrealnu dimenziju upotrebom ovakvih motiva.


Outcasted i "niži" svetovi


A ako kažemo da analizira odnose moći među grupama, to je kao da smo rekli među svetovima, jer rasizam uvek implicira postojanje različitih svetova. Kako se ti svetovi, udaljene grupe odnose nego težnjom da se pridobiju i iskoriste neke inherentne ili tek stečene moći. Ako kažem urođene ili inherentne, dodirujem srž ovakvih metafizika kao mesto gde se "prirodno" nikako ne može odeliti od društvenog. To je mesto imaginativnih projekcija, ali i slutnji i straha koji rađaju pisanjem pesmica kao što je ova gornja Lavkraftova, ali i kvalitetnijim čak i vrlo kvalitetnim književnim učincima. Kod Rafa je korišćenje ovih okultnih motiva u službi satire, ali mi se čini da ponekad greši kada pokušava da ih predstavi samo u ključu vladajuće pop kulture, preciznije okulture. Time ideje belih opresora dobijaju mnogo na senzacionalnosti, ali gubi se žaoka. Iako Raf na neki način i "čuva" sve ono što bi bilo privlačna moć okultnih motiva za prosečnog čitaoca. Motivi uticanja, preobražaja, ekstramoći, dati su sa dosta ekstraefekata, ono što pogoduje pozornici i još više filmu. Dakle roman je za mene manje atmosferičan, a više filmičan. To bi mu bila i prednost i mana. Određene scene traže izuzetnu vizualizaciju koja je pogodna za film, ali da li je to ključno ako želimo kritikovati odnose moći među grupama? Dakle, roman dodiruje jednu granicu kada imaginacija počinje raditi protiv temeljne ideje: dekonstruisati rasističke obrasce.




*H.P.Lavkraft


Outcasted kao čitaoci koji preuzimaju stvar u svoje ruke. 


Ono što Raf dobro radi je što glavnu reč u ovom romanu daje baš tim "drugima". Naime sve desničarske teorije su kriptorasističke, a tamo gde se naročito uzgajaju, u manje ili više ekskluzivnim klubovima, poluzatvorenim društvima, ložama itd. su i sasvim otvoreno rasističke. Rasizam je osim toga ostavio više nego vidljiv trag i u mainstream društvenoj teoriji. (Kripto)rasističke teorije uvek pretpostavljaju da postoji "čista civilizacija" (ka čijoj se ponovnoj "zlatnoj zori" teži) a da je sve što postoji bledi obris takve jedne idealno moguće civilizacije. Prema tome, po njima postoji i degeneracija sa kojom je često skopčan umereniji i ideološki različito nijansiran pojam "dekadencije". Crnci su takoreći "prirodna" dekadencija, a kada se ovo opet razblaži, oni su egzotika. Postoji tabu da se moraju držati po strani; jer postoji strah od mešanja i nepoznatog. Mnogo je takvih rasističkih tabua. Ali, isto tako, ima i privlačnosti. Kada sam rekao "egzotika" mislio sam baš na to. Mislimo o vatrenim ritualima QQ klana kao obredima ne samo pročišćenja zemlje nego i kao ritualima samopročišćenja. Jer je beli čovek bio "fatalno" privučen crnom "egzotikom" koju je kasnije ritualno "okajavao". To je mogao činiti samo potvrđivanjem vlastite supremacije. Jer su "bliskost" sa outcasted belci kroz istoriju ostvarivali uglavnom putem nasilja.


Bele i crne lože


Upravo je ova ambivalencija dramaturška okosnica romana. Težnja da se jednoj snažnoj grupi preotme moć, koju nemamo, za kojom žudimo. Dakle, ako su po društvenim konvencijama striktno outcasted, u sferi magije crnci su itekako subjket moći. Zato ovde nemamo QQ klan nego bele i crne lože. Asocijativnost sa belim i crnim u smislu magijskih praksi je očigledna. A odnos belog i crnog u ovom smislu je s jedne strane relativizovan a s druge strane preokrenut. Jer pod (1) postavlja se pitanje: koja je akcija protiv agresora "crna" (moralno) nedozvoljena? i pod (2) Šta je ovde moralni mainstream? Ja sam pomislio na bele suprematiste. Igra je u sledećem: svet magije tačno i precizno preslikava društvene odnose moći. A ovako materijalizovani Lafkraftovi "drugi" postaju njegovi novi poklonici, oni koji vole jednu vrstu književnosti i da se pomere sa margine. Na posletku, oni su samo i isključivo ljudi!


Vredi pročitati


Iako previše filmičan (sada gledam i seriju koja je rađena po ovom romanu) Mat Raf je osmislio i ubedljivu paletu likova i udahnuo im tu ubedljivost kroz dobro izvedene niti lično-porodičnih odnosa što omogućava čitaocu snažnu identifikaciju tokom njihove epopeje vraćanja moći koja im je oduzeta kroz mit i kroz istoriju.





*Lovecraft Country - HBO serija




O blogu