O blogu

Ovaj blog je skup ličnih beleški o pročitanim knjigama. Ne dajem nikakva konačna tumačenja, već pokušavam zabeležiti kako se tekstovi otvar...

среда, 8. јул 2026.

Analiza priče: Opasnosti pušenja u krevetu – Marijana Enrikes

Zbirka: Opasnosti pušenja u krevetu

Prevod: Ana Marković 

Društveni kavez tela i estetika transgresije

  • Horori, odnosno njihovi interpretatori, obično prizivaju tvrdu metafiziku. To znači da se zanimamo prevashodno za mitološko-religijsku dimenziju. Onaj koji čita ovu fantastiku mora razlučivati raznorazne mitske obrasce i neretko se nalazi na području istorije ideja ili verovanja.
  • Po meni se pitanje šta je vampir sa stanovišta književnosti može postaviti samo u smislu šta je vampir u tekstu (žanru) i kako tu "radi posao" na nivou značenja, ali svejedno, to pitanje se naslanja na čitav niz disciplina koje su se time akademski bavile: metafizika, antropologija, istorija ideja i verovanja itd. da bi ga se razumelo.
  • Zato sam se pretežno i bavio pitanjem kolektivnih reprezentacija, a preko toga moguće i ideologijama koje stoje iza njih. Čim spomenemo ideologiju, znamo da je i politika blizu, ali to nije uvek lako razlučivo ili dokazivo. Ako je ideologija na terenu moći, onda je i mit u tom istom terenu društvenih reprezentacija. I pokazao sam u prošlom entryju koliko to može biti plodotvorno za ovaj žanr.
  • Ono što mi je na prvi pogled bilo teško da razumem su priče koje su fokusirane isključivo na telo, mimo ovog društvenog konteksta. Ili, bar na prvi pogled, to je "mimo". Sad na primer neću naknadno tumačiti priču Gde si, srce, ali je očito da mi je transgresija kao takva i na taj način atomizovana bila strana za razumevanje.
  • Međutim, bilo je dosta naznaka tokom čitanja ove zbirke da telo može biti organizujući princip. Ono je presek u koji se upisuju raznorazna značenja, ali isto tako u telo se utiskuje moć i odnosi moći. Drugim rečima, ono postaje samo po sebi moguća reprezentacija stvarnosti. Samo po sebi.
  • Sada mi se, dakle, čini da izraziti ili brutalni opisi transgresije (telesnih prestupa i bizarnosti) mogu nositi političko-simbolično značenje.
  • Ovde zaista primećujemo ilustraciju feminističkog principa "Lično je političko".
  • Transgresija se onda pretvara u neku vrstu horora odvratnosti koja kod mene uglavnom proizvodi odbojnost, pa se tu i zaustavim. Ipak, ima i korak dalje ili nekoliko koraka dalje u toj vrsti horora.


Slika: Zatočenost u formi: Senka i obrisi siluete na prozoru vizuelizuju društveni kavez tela i čežnju da se pregore zidovi tegobne stvarnosti.
  • Telo se može shvatiti kao kavez u mistično-religijskom ključu (telo kao tamnica) duše. Međutim, ovde ono preuzima tu sliku da bi se dočarao:
  • Društveni kavez tela. Telo opisano logikom samog tela koja nam izmiče u procesima označavanja. Svi smo mi zapravo vrlo "civilizovani" da bismo često razumeli logiku poruka tela iz njega samog.
  • Da budem pravedan prema sebi: već sam detektovao motive koji su direktno vodili u tom pravcu: na primer u priči Ni rođendani ni krštenja, glavni lik se zapravo bavi telesnim reprezentacijama stvarnosti na margini. Bio toga svestan ili ne. Jer snima neka bizarna i porno videa. I još sam utvrdio da je generator traume seksualni tabu. Osim toga, tamo porodica želi da istisne demona iz svoje "lude" ćerke, ne uviđajući da ga je ona (porodica) tamo i smestila.
  • Dakle, ne samo mit nego i telo kao suvereni nosilac društvenih predstava i iskustava.
  • I evo, u ovoj priči imamo direktni narativni most od društvenog ka ličnom (telesnom) političkom.
  • Jedna žena strada u požaru zato što je bila stara, nemoćna, vezana za krevet, "prepuštena poroku" (što je poentirano kao "civilno", "građansko" tumačenje).
  • Dok jedna druga žena doživljava vrlo sličnu zatvorenost u tom istom društvenom kavezu i zamišlja, priželjkuje da tom istom cigaretom, tim porokom pušenja pregori zidove tegobne stvarnosti u koju je telesno zatočena.
  • Takođe, ovo je jedan vrlo snažan horor tuge.

Pročitajte i ostala čitanja iz ove zbirke:

📜 Napomena o autorskim pravima (Copyright Notice)
  • Izvor fotografije: Slika je preuzeta sa platforme Pexels i zaštićeno je delo autora pod umetničkim imenom Ali. H (link do originalne fotografije).
  • Licenca: Fotografija se koristi u potpunosti u skladu sa zvaničnom i univerzalnom Pexels licencom koja dozvoljava besplatnu, slobodnu i nekomercijalnu upotrebu digitalnih slika bez obaveznog pravnog odobrenja, uz puno poštovanje autorskog integriteta stvaraoca.


субота, 4. јул 2026.

Nestala deca – Marijana Enrikes (Opasnosti pušenja u krevetu)

Zbirka: Opasnosti pušenja u krevetu

prevod: Ana Marković 

Politike tela i povratak demonizovane margine

  • Priča prati dve osobe koje se bave dosijeima nestale dece.
  • Ovo bi se moglo shvatiti kao sakrivena istorija grada.
  • Život u tami – nepriznat život.
  • Telo u tami – zlostavljeno telo.
  • S jedne strane, to su oni aspekti gradskog života koje "uljudba" ne priznaje.
  • Zato je ovo svojevrsni nastavak priče Tužna Rambla: margine, potisnutog duha grada.
  • Dinamičan odnos centra i margine, a s time i reprezentacija, kodova urbanosti.
  • Kriminal i društvena nepravda cvetaju, divljaju, ali to nije važno po sebi, već je stvar regulacije.
  • Centar, zvanični građanski, pravni, zakonski, moralni itd. kodovi regulišu prestup.
  • Vraćam se na Opsednutost redom iz Tužne Ramble.
  • Moja intuicija tamo je išla ovako: reprezentacija > regulacija > poredak (društvena struktura) > održavanje društvene strukture (primena zakona, kazna za prestup, istiskivanje margine).


Slika 1: Sakrivena istorija grada: Atmosferski mrak i simbolika lobanje vizuelizuju moralnu nelagodu i tajne registre potisnutog urbanog života.
  • Da bismo objasnili ovu priču moramo shvatiti dvostruko nestajanje. Prvo: ova deca su demografski višak (istiskuju se iz centra, potiskivanje margine), a nakon toga socijalni i kulturni (sankcionisanje, kazna za prestup).
  • Stvarno nestajanje ljudi, tj. dece, predstavlja nelagodu za uljudbu zato što je ona poredak reda; nered je koncipiran samo kao izuzetak. Stvara se napetost na polju reprezentacija stvarnosti.
  • Ali se neizbežno vraćaju i to je tema ove priče ispričane u horor postupku.
  • Ali kako se vraćaju? Vraćaju se upravo kao margina, onako kako su označena. Margina je demonizovana – margina se vraća kao čudovište. Prihvaćen je označitelj, ali sada nastaje borba na planu reprezentacije. Vidimo, dakle, šta se desilo:
  • Margina insistira na svojoj mitologiji i, ako treba, ritualu; ona želi da preoblikuje duh grada. Ona je za uljudbu stvar neizmerne nelagode i pretnje.
  • Ovo mi sada omogućuje da redefinišem koncept propusnosti i transformacija kojim sam se bavio sve vreme.
  • Reprezentacije su nestabilne. One se pomeraju prema magnetnim polovima moći.
  • Zlo je dakle strukturalno. Ovo je važno za narativni postupak jer zadržava prizvuk tvrde metafizike (preteće sile koje večno kuju zaveru protiv reda; njihova zastrašujuća "onostranost"), međutim:
  • Zlo je istovremeno i odnos.
  • Ali pitanje je zašto smo od njih napravili čudovišta i šta smo im dužni?
  • Kao što sam gore nagovestio, ova moralna nelagoda stvara reprezentacije nestabilnim – one su transformativne. I od ovoga nastaje ta čuvena:
  • Propusnost za različite reprezentacije. Taj mehanizam postaje plodan za horor.


Slika 2: Zastrašujuća onostranost: Transformativno telo prekriveno sjajem postaje žižna tačka materijalizacije društvenog pritiska i otpora.
  • Kao u prethodnim pričama: grad živih i grad mrtvih se mešaju; pop zvezda odjednom postaje predmet kulta; živo telo definisano moralom i mrtvo neuredno telo koje postaje deo podzemne mitologije itd.
  • Zato ovaj kulturni šok služi da se uzdrma uljudba i zvanični moralno-zakonski kod.
  • Nelagoda od mrtvog tela. Još veća od živog, jer se vraća u trenutku nestanka da nas podseti na traumu tela. Zdravo telo je ogledalo traume oskrnavljenog ili zlostavljenog tela. Ovde smo već na terenu politike tela. Ne više samo "zdravo" i "bolesno", "uredno" i "neuredno", "ono koje vrši prestup" (setimo se Tužne Ramble: nužda na javnom mestu) i "ono koje ne vrši prestup", već telo koje trpi pritisak. Ono postaje žižna tačka te materijalizacije društvenog pritiska. I svaki njegov povratak je upravo odgovor na taj pritisak uljudbe.
  • Sada sam postao i dosta svesniji fiziološko-telesnih slika koje su u nekim pričama vrlo jake.
  • Konačno je margina dobila pravo na reprezentaciju, na svoj mit.
  • Taj mit nastaje kao preoblikovanje iskustva traume i njegova ugradnja u duh grada. To je solidarnost obespravljenih. Potkopava, naravno, javni moral.
  • U Tužnoj Rambli sam imao jake asocijacije na Mišela Fukoa i sve ono što sam pročitao od njega: Istorija seksualnosti I, Istorija ludila u doba klasicizma, Nadzirati i kažnjavati, kao i zbirke predavanja: Nenormalni i Rađanje biopolitike.
  • Ali nisam bio do kraja svestan na koji način ta semiotička vizura može biti plodotvorna za horor. Ovaj proces čitanja, koji ovde dajem u nastavcima, pokazuje da mi se upravo taj kurs čini zgodnim za horor elaboraciju. I to sam zaista i našao ovde.

Pročitajte i ostala čitanja iz ove zbirke:
📜 Napomena o autorskim pravima (Copyright Notice)
  • Izvori fotografija:
    • Slika 1 (Portret sa šeširom): Fotografija je preuzeta sa platforme Pexels i zaštićeno je delo autora pod umetničkim imenom Daniil Kondrashin (link do originalne fotografije).
    • Slika 2 (Telo pod šljokicama): Fotografija je preuzeta sa platforme Pexels i zaštićeno je delo autora pod umetničkim imenom KoolShooters (link do originalne fotografije).
  • Licenca: Obe fotografije se koriste u potpunosti u skladu sa zvaničnom i univerzalnom Pexels licencom koja dozvoljava besplatnu, slobodnu i nekomercijalnu upotrebu digitalnih slika bez obaveznog pravnog odobrenja, uz puno poštovanje autorskog integriteta stvaraoca.