O blogu

Ovaj blog je skup ličnih beleški o pročitanim knjigama. Ne dajem nikakva konačna tumačenja, već pokušavam zabeležiti kako se tekstovi otvar...

субота, 4. јул 2026.

Nestala deca – Marijana Enrikez (Opasnosti pušenja u krevetu)

 Politike tela i povratak demonizovane margine

  • Priča prati dve osobe koje se bave dosijeima nestale dece.
  • Ovo bi se moglo shvatiti kao sakrivena istorija grada.
  • Život u tami – nepriznat život.
  • Telo u tami – zlostavljeno telo.
  • S jedne strane, to su oni aspekti gradskog života koje "uljudba" ne priznaje.
  • Zato je ovo svojevrsni nastavak priče Tužna Rambla: margine, potisnutog duha grada.
  • Dinamičan odnos centra i margine, a s time i reprezentacija, kodova urbanosti.
  • Kriminal i društvena nepravda cvetaju, divljaju, ali to nije važno po sebi, već je stvar regulacije.
  • Centar, zvanični građanski, pravni, zakonski, moralni itd. kodovi regulišu prestup.
  • Vraćam se na Opsednutost redom iz Tužne Ramble.
  • Moja intuicija tamo je išla ovako: reprezentacija > regulacija > poredak (društvena struktura) > održavanje društvene strukture (primena zakona, kazna za prestup, istiskivanje margine).


Slika 1: Sakrivena istorija grada: Atmosferski mrak i simbolika lobanje vizuelizuju moralnu nelagodu i tajne registre potisnutog urbanog života.
  • Da bismo objasnili ovu priču moramo shvatiti dvostruko nestajanje. Prvo: ova deca su demografski višak (istiskuju se iz centra, potiskivanje margine), a nakon toga socijalni i kulturni (sankcionisanje, kazna za prestup).
  • Stvarno nestajanje ljudi, tj. dece, predstavlja nelagodu za uljudbu zato što je ona poredak reda; nered je koncipiran samo kao izuzetak. Stvara se napetost na polju reprezentacija stvarnosti.
  • Ali se neizbežno vraćaju i to je tema ove priče ispričane u horor postupku.
  • Ali kako se vraćaju? Vraćaju se upravo kao margina, onako kako su označena. Margina je demonizovana – margina se vraća kao čudovište. Prihvaćen je označitelj, ali sada nastaje borba na planu reprezentacije. Vidimo, dakle, šta se desilo:
  • Margina insistira na svojoj mitologiji i, ako treba, ritualu; ona želi da preoblikuje duh grada. Ona je za uljudbu stvar neizmerne nelagode i pretnje.
  • Ovo mi sada omogućuje da redefinišem koncept propusnosti i transformacija kojim sam se bavio sve vreme.
  • Reprezentacije su nestabilne. One se pomeraju prema magnetnim polovima moći.
  • Zlo je dakle strukturalno. Ovo je važno za narativni postupak jer zadržava prizvuk tvrde metafizike (preteće sile koje večno kuju zaveru protiv reda; njihova zastrašujuća "onostranost"), međutim:
  • Zlo je istovremeno i odnos.
  • Ali pitanje je zašto smo od njih napravili čudovišta i šta smo im dužni?
  • Kao što sam gore nagovestio, ova moralna nelagoda stvara reprezentacije nestabilnim – one su transformativne. I od ovoga nastaje ta čuvena:
  • Propusnost za različite reprezentacije. Taj mehanizam postaje plodan za horor.


Slika 2: Zastrašujuća onostranost: Transformativno telo prekriveno sjajem postaje žižna tačka materijalizacije društvenog pritiska i otpora.
  • Kao u prethodnim pričama: grad živih i grad mrtvih se mešaju; pop zvezda odjednom postaje predmet kulta; živo telo definisano moralom i mrtvo neuredno telo koje postaje deo podzemne mitologije itd.
  • Zato ovaj kulturni šok služi da se uzdrma uljudba i zvanični moralno-zakonski kod.
  • Nelagoda od mrtvog tela. Još veća od živog, jer se vraća u trenutku nestanka da nas podseti na traumu tela. Zdravo telo je ogledalo traume oskrnavljenog ili zlostavljenog tela. Ovde smo već na terenu politike tela. Ne više samo "zdravo" i "bolesno", "uredno" i "neuredno", "ono koje vrši prestup" (setimo se Tužne Ramble: nužda na javnom mestu) i "ono koje ne vrši prestup", već telo koje trpi pritisak. Ono postaje žižna tačka te materijalizacije društvenog pritiska. I svaki njegov povratak je upravo odgovor na taj pritisak uljudbe.
  • Sada sam postao i dosta svesniji fiziološko-telesnih slika koje su u nekim pričama vrlo jake.
  • Konačno je margina dobila pravo na reprezentaciju, na svoj mit.
  • Taj mit nastaje kao preoblikovanje iskustva traume i njegova ugradnja u duh grada. To je solidarnost obespravljenih. Potkopava, naravno, javni moral.
  • U Tužnoj Rambli sam imao jake asocijacije na Mišela Fukoa i sve ono što sam pročitao od njega: Istorija seksualnosti I, Istorija ludila u doba klasicizma, Nadzirati i kažnjavati, kao i zbirke predavanja: Nenormalni i Rađanje biopolitike.
  • Ali nisam bio do kraja svestan na koji način ta semiotička vizura može biti plodotvorna za horor. Ovaj proces čitanja, koji ovde dajem u nastavcima, pokazuje da mi se upravo taj kurs čini zgodnim za horor elaboraciju. I to sam zaista i našao ovde.

Pročitajte i ostala čitanja iz ove zbirke:
📜 Napomena o autorskim pravima (Copyright Notice)
  • Izvori fotografija:
    • Slika 1 (Portret sa šeširom): Fotografija je preuzeta sa platforme Pexels i zaštićeno je delo autora pod umetničkim imenom Daniil Kondrashin (link do originalne fotografije).
    • Slika 2 (Telo pod šljokicama): Fotografija je preuzeta sa platforme Pexels i zaštićeno je delo autora pod umetničkim imenom KoolShooters (link do originalne fotografije).
  • Licenca: Obe fotografije se koriste u potpunosti u skladu sa zvaničnom i univerzalnom Pexels licencom koja dozvoljava besplatnu, slobodnu i nekomercijalnu upotrebu digitalnih slika bez obaveznog pravnog odobrenja, uz puno poštovanje autorskog integriteta stvaraoca.


Нема коментара:

Постави коментар