O blogu

Ovaj blog je skup ličnih beleški o pročitanim knjigama. Ne dajem nikakva konačna tumačenja, već pokušavam zabeležiti kako se tekstovi otvar...

субота, 1. август 2026.

Klin se klinom izbija: sećanje na ušatog kepeca – Marijana Enrikes

Zbirka: Sve što smo izgubili u vatri
Pablo je turistički vodič u Buenos Airesu, specijalizovan za kriminalističku turu u kojoj se obilaze znamenita mesta monstruoznih zločina i zločinaca. Međutim, tokom ovih tura on počinje da doživljava neobična priviđenja, a njegov brak zapada u duboku krizu.
  • 4+1 stuba moje interpretacije:
    • (1) Reprezentacija
    • (2) Transformacija
    • (3) Nepriznato iskustvo (isključenost)
    • (4) Moć
    • (5) Horor tuge

Isklizavanje stvarnosti
  • Prethodni tekst sam završio napomenom da jedan gotički element služi kao okidač za ontološku krizu – ovde time započinjem analizu.
  • Potisnuto iskustvo kolektivne traume na planu realnih koordinata priče odvija se kroz nekoliko paralelnih nivoa.
  • Isplivavanje lične patologije – kod Pabla se javljaju neispoljene, a moguće i potpuno neosvešćene ubilačke sklonosti. Kod njegove supruge dolazi do provale teške anksioznosti i paničnog straha za dete. Sve se ovo dodatno komplikuje potisnutim seksualnim konotacijama u njihovom braku.
  • Isplivavanje kolektivne patologije – brak zapada u duboku krizu oko jednog centralnog značenjskog čvorišta: deteta. Ta fiksacija gradualno dovodi do potpunog otuđenja supružnika.
  • Društvena patologija – ovaj koncept bi zapravo ostao vrlo apstraktan (nešto što svi prosto konstatujemo) da nema konkretnih slika koje su u direktnoj vezi sa manifestacijom potisnutih trauma kroz urbane mitove.
  • Scena u kojoj devojčica strada u vatri, a njen deda gine, predstavlja sam vrhunac strave. Primećujem da Enrikesova svoje horor klimakse neočekivano i majstorski razmešta unutar samog narativa.

Oživljavanje potisnutog iskustva preko perpetuacije. Transformacija legende u mit
  • Ono što je inicijalno serija stvarnih zločina, i što je u ovoj priči dato kao akribična dokumentacija, najpre prerasta u legendu koja služi kao materijal za komercijalnu turističku obilaznicu.
  • Ali legenda postaje mit tek onda kada uspešno podstakne i obuzme kolektivnu imaginaciju.
  • Kriminalistička tura je nešto nalik ukletoj kući – ona je čvorište značenja, specifično mesto u kome smo se zatekli i u kome nešto zajednički zamišljamo.
  • Turistička tura funkcioniše kao performativ i inscenacija koja iznova obnavlja potisnuto iskustvo prošlosti.



Iz zrnastih senki mračnog gradskog dvorišta i eha istorijskih ulica Buenos Airesa materijalizuje se sablasna silueta Ušatog kepeca, brišući granicu između prošlosti i aktuelne Pablove porodične krize.
  • To je mesto na kome mit aktivno radi i gde dolazi do prelivanja, mešanja i direktne propusnosti između sadašnjosti i celokupnog istorijskog iskustva traume.
  • Zato se Ušati kepec priviđa Pablu tokom tura.
  • Radi se o stvarnoj ličnosti, maloletnom ubici Kayetanu Santosu Godinu.
  • On se priviđa na sasvim telesan način – kao dim, magla i fizički osećaj u vazduhu.
  • Telesni osećaji su od ključnog značaja kod Enrikesove, kako na nivou efekta, tako i na nivou same autorske koncepcije.
  • Telesni osećaji su upravo onaj most između sirove stvarnosti i fantastike koji nam dozvoljava da kažemo: ovo je horor-fantastika. To je nešto što čitamo kao fikciju, ali što nastavlja da "radi" u svesti čitaoca i nakon čitanja.
  • Značenje klina: klin je motiv koji označava samo sredstvo ubistva, ali ujedno aludira i na svako moguće, potencijalno buduće ubistvo. On označava nerazrešenu traumu – značenjski putokaz koji jasno upućuje gde treba tražiti aktivno zlo. Odnos između stvarnosti i potisnutog iskustva zbog toga ostaje napet i do kraja nerazrešen.

Urbani mit kao most kojim se potisnuta trauma ispoljava
  • Urbani mit živi kao neprekidna perpetuacija u diskursu, kao imaginarna elaboracija i kao čista telesna manifestacija – odnosno kao nešto što se ciklično ponavlja u stvarnom životu grada.
  • Urbani mit je složen sistem znakova pomoću kojeg se krećemo i orijentišemo u gradskom životu.
  • Kroz ovaj mehanizam, potisnuta trauma se uspešno konsoliduje kao potpuno neodvojivo, konstitutivno iskustvo samog grada.

Promenljivi odnos centra i periferije; fluktuacija margine
  • U ovoj priči svedoci smo jedne izuzetno zanimljive inverzije – margina je došla u sam centar.
  • Svi bogataši su se povukli u izolovana, bogata predgrađa, što je u stvarnosti još jedna prepoznatljiva i lukava kapitalistička invencija (džentrifikacija i segregacija).
  • Međutim, ovo dovodi do konsolidacije onoga što nazivam urbani duh – nečega što verno čuva celokupno, nefiltrirano iskustvo grada.
  • Margina počinje da agresivno potiskuje mainstream i da samostalno oblikuje istorijsku memoriju grada, što predstavlja veoma važan preobražaj u polju moći.
  • U jednom trenutku krize, Pablova supruga očajnički želi da pobegne na tu bogatašku periferiju kako bi zaštitila dete.
  • Ali kolektivna trauma se nalazi u samom centru grada – ona je fiksirana i ne dopušta nikakav pasivan odnos ili uspešan beg.
  • Rezonanca i prepoznatljivi horor tuge direktno su uslovljeni ovim neminovnim, direktnim suočavanjem sa istorijskim avetima u srcu Argentine.

Motivi i teme
  • Ontološka kriza kroz isklizavanje objektivne stvarnosti glavnog lika.
  • Urbani mit kao primarni most za ispoljavanje društveno potisnute traume.
  • Telo i telesnost kroz fizičke manifestacije priviđenja, miris dima, magle i telesne senzacije straha.
  • Dete kao ključno značenjsko čvorište oko kojeg se lomi porodična i društvena patologija.
  • Kriminalistički turizam posmatran kao performativ, inscenacija i komercijalizacija stvarnog nasilja.
  • Margina koja fluktuira, zauzima geografski centar grada i preuzima kontrolu nad njegovim sećanjem.
  • Centar i periferija kroz stalni, napeti klasni i ekonomski antagonizam.
  • Porodična kriza otelotvorena u otuđenju supružnika i provali potisnute anksioznosti.
  • Istorijska trauma kroz akribičnu dokumentaciju o zločinima Ušatog kepeca (Kajetana Santosa Godina).
  • Nasilje i zlo kao aktivne, ciklične sile koje odbijaju da ostanu u prošlosti.
  • Horor tuge kao krajnji afektivni ton suočavanja sa nevinim žrtvama i nepopravljivim društvenim nepravdama.

Pročitajte i ostala čitanja iz ove zbirke:

Podaci o fotografijama i autorskim pravima:

Нема коментара:

Постави коментар