Jedna vrlo značajna promocija knjige švajcarskog istoričara Andreasa Kapelera upriličena je u prostorijama udruženja Krokodil u Beogradu. Knjigu su predstavili glavni urednik legendarne biblioteke XX vek, Ivan Čolović i Milan Subotić, poznavalac ruskih tema i urednik zapažene knjige "Druga Rusija" (XX vek, 2015). Moderatorka je bila Maja Vuković Biserko iz udruženja Krokodil.
Čolović je započeo svoje izlaganje skorašnjim intervjuom koji je V. Putin dao Takeru Karlsonu i skrenuo pažnju na neobično važan detalj. Na uvodno pitanje, Karlson je od Putina dobio POLUSTATNO PREDAVANJE O RUSKOJ ISTORIJI OD RJURIKA PA NADALJE. Nije preskočio da spomene autorizovanu ocenu koji je nakon tog intervjua dala glavna urednica Sputnjika da je "da je predsednik Karlsonu dao najznačajniji intervju U ISTORIJI" (OH, ISTORIJA!). E pa da ovo nije doslovni citat, verovatno ne bi ni bilo onakve provale smeha među publikom. Koliko je Čolović duhovit znaju i čitaoci njegovih knjiga i oni koji ga uživo slušaju.
Možda mislite da je ovo dnevnopolitički uvod. Ali nije. Taj uvod je paradigmatski već u iskustvenom smislu ako ste stanovnik Balkana te trpite višak istorije i istorijskih fikcija. Onda znate o čemu se radi. Početku ratnih obračuna prethodi mentalno formatiranje. A istorija postaje zvanična režimska ideologija (ono što je nekada bio marksizam). I ovo je jedan od razloga zašto sam došao na ovu tribinu jer mene zanima nekakva istina o prošlosti ali ne nužno istorijski narativi. A sve režimske zaobilazim u širokom luku.
Zato mi je metodološki deo o svemu tome kao laiku bio i najzanimljiviji. O tome je govorio Subotić. Koja je razlika između kulturne i političke istorije? Koji su to glavni modeli istorijskog konstruisanja prošlosti od XIX veka pa do danas? Kako se to razlikuje politička od kulturne istorije? Kako su se odnosili noviji istorijski pokušaji sagledavanja zajedničke prošlosti u Ukrajini i Rusiji? Zašto se ruski istoričari uglavnom pozivaju na istorijska prava i koliko je to opravdano?
Kako je moguće da se ruska javnost primila na tvrdnju svog predsednika da Rusija nije započela rat? Pa zato što su njihovi istoričarski timovi za ispiranje mozga konstruisali ideologemu da je Majdan ukrajinska objava rata Rusiji. I sad se Rusija brani u nedogled, of course.
Subotić je rekao nešto zanimljivo o tome da globalno svetu manjka uobličena vizija budućnosti već imamo permanentne reprodukcije sadašnjosti, bez bilo kakvih vizija. Umesto budućnosti nastupaju fantazmi prošlosti. I pozvao se na Zigmunta Baumana koji je negde napisao da je u-topiju zamenila retro-topija.
Pre razgovora o ovoj knjizi bilo je zanimljivo čuti pisca Vladimira Arsenijevića koji već godinama ide u Ukrajinu i tamo dostavlja humanitarnu pomoć; kao i njegova iskustva o toj zemlji i ljudima. Izlaganje je bilo praćeno slajdovima. Posetio je Herson, Odesu i druge gradove.
Prijatno, korisno veče i knjiga u mojim rukama.
No comments:
Post a Comment